Bolivija: “Ispenjana četiri vrha!”
Dragi svi koji nas pratite, s velikim zadovoljstvom pišem da smo se živi, zdravi i s popeta 4 vrha upravo vratili iz najljepše doline koju sam ikad vidio, doline Condoriri.
Dan nakon što smo stigli u bazni logor otišli smo istražiti put prema vrhu Piramida Bianca no smjer kojim smo planirali potpuno je okopnio (cca 50m skok u vertikalnoj krušljivoj stijeni) pa se pravovremeno okrećemo i odlazimo na vrh Tarija s kojeg snimamo situaciju za uspon na glavni cilj ove doline, Pequeno Alpamayo. Izgledalo je opako pa smo se svi malo “smrzli”.
Navečer pada dogovor, sutra Pequeno. Polazak u 3:00h iz baznog i laganini po ledenjaku do vrha Tarije gdje nas hvata svitanje. Eh, to se ne može prepričati.
Spuštamo se na drugu stranu pod strmi greben Pequena gdje spajamo dva užeta i ja fiksiram cca 100m prvi strmiji dio. Nakon toga još cca 20m malo strmijeg djela (po mojoj procjeni između 60 i 70 stupnjeva) gdje fiksiram drugo uže. Nakon otprilike dva sata svih 7 članova ekspedicije sretno stoji na ovom prekrasnom vrhu!! Svi se slažemo da je ovo najljepši smjer kojeg smo ispenjali u životu! Uživamo u prizorima i pomalo spust. Dolazimo u BC nakon nekih 9 sati i vibra koju nosimo je umorno ispunjena (kaže Zoza). Sve je sjelo na svoje mjesto.
Drugi dan; kažemo dan odmora i idemo na vrh Austria. Hehehe dan odmora hehehe. Došli mi do vrha i kad tamo gromovi, munje i rekordan spust u dolinu. Da smo bili sporiji za 5 minuta nebi se popeli. Tu noć pada novi snijeg i vjetar nam ne da puno sna. Ujutro, zadovoljni jer su šatori neoštećeni od protekle noći, odlučujemo uistinu odmoriti. Odlazimo na kratku izvidnicu prema vrhu Ilusion i opet svjedočimo dramatičnom povlačenju ledenjaka i nestanku smjerova koji su u našem vodiču. Opet skok u stijeni za koji nemamo ni opremu, a ni motiv ulaziti.
Posljednji dan u dolini odlučujemo se za vrh Mirador, koji se nalazi nasuprot vrha Austrija i koji nam pruža pogled i na drugu stranu ove prekrasne doline. Na žalost Vedran i Tonči ostaju u kampu zbog umora i/ili izgladnjelosti, a nas 5 se uspješno penje na ovaj prekrasni vrh s jednim od ljepših pogleda koje sam imao prilike vidjeti. Ovim usponom smo odradili uspone sa sve tri strane Condoriri doline.
O dolini bi mogao pisati satima, dovoljno je reći da osim hrpe različitih ptica tu su mule, konji, ljame, rode, alpače, patke, nekakvi skočimiši (mix vjeverica i zeca), krave, ovce, miševi i tko zna kakva još sve bića. Uistinu nezaboravno.
Ekipa je super. Trzavica ima, svađa nema jer svi još uvijek pričamo. 🙂
Sad smo par dana u La Pazu i onda idemo pokušati naš posljednji Bolivijski uspon. Svi se osjećamo super i jedva čekamo taj napad na Illimani. Puuuuno pozdrava od svih članova ekspedicije!
Elvis
PS. Slika ima na vagone, ali to pokazujemo po povratku 😉