Bolivija: “Avantura je blaga riječ”
Pred par sati vratili smo se svi živi i zdravi. Avantura je blaga riječ o svemu što se dogodilo prethodnih dana. Pred četiri dana sjeli smo u minibus koji vozi tip po imenu Julio. Vožnja po Marsu vjerojatno je bliže onome gdje smo se mi provozali, a sirotinja u periferijama La Paza svih nas je šokirala.
No u konačnici planine i priroda ostale su samo za nas. Julio nas iskrcava na prostranoj dolini i upućuje nas da sa makadama skrenemo na prvom odvojku desno i tada nastavimo do baznog logora tim putem. Svi nosimo cca 30kg na leđima. S tim teretom dižemo se sa 3.700 mnv na 4.700 mnv gdje dižemo bazu. 1000 metara nadmorske s nule s tim teretom svi znamo da nije lako, e pa onda možete misliti na što smo ličili kad smo povukli to na ovoj visini. Svi satrani, glavobolje, riganja i kukanje i još nam 2 od 3 kuhala nisu htjela raditi na 96% alkohol što je bilo najbolje gorivo koje smo pronašli u La Pazu.
Još na pristupu Devčić otkriva da mu je torbica sa svim dokumentima i lovom ostala na sicu u busu.
Drugi dan krećemo na uspon na Cerro Arkiato (5.661), Zoza i Nino se vraćaju s nekih 5.200 mnv jer se nisu uspjeli oporaviti od dana prije i utjecaja visine (pogotovo Nino). Ostala petorka uspješno odlazi do vrha i baca izvidnicu za sutrašnji uspon na Mururatu.
Treći dan Nino ostaje u kampu jer se još bori s visinom, a nas 6 odlazi na avanturu. Svi se osjećamo super i napredujemo odličnom brzinom, ali cca 100 m pod vrhom (5.700) se okrećemo. Pucanje pukotina pod nogama, i to ne malih pukotina, ipak nam daje znak da je povlačenje pametniji izbor. Vraćamo se Ninotu i doznajemo da će Julio vratiti netaknutu torbicu Devčiću.
Danas smo popakirali tabor i vratili se u La Paz. Julio je vratio torbicu i svi smo sretni.
Ono što nas je do malo prije mučilo su vremena po opisima i ono koliko smo mi hodali. Kad smo došli u hostel iskopali smo jednu fotku baznog logora pod Mururatom i shvatili da smo pokušali “prvenstveni uspon” s južne strane. Sad nam je jasno zašto smo bili jedini ljudi na planini. Via normale ide sa sjeverne strane, no mi to nismo znali.
Inače, ovdje smo uspjeli nabaviti jednu kartu koja je precizna kao ja nakon gajbe pive. Izohipse svakih 10 cm, sve krive visine, ma prestrašno.
Eto, ukratko, hehe.. Sad par dana odmora pa odlazimo u dolinu Condoriri.
Živili!