17 listopada 2012 Autor: Vedrana Simičević i Marko Lalić RAK Sa svih strana

Biokovo 2012. – izvještaj!

DSCN1182

Na drugom izdanju memorijalnog skupa Glavno da se klajmba posvećenog Toniju Rosu i Igoru Skenderu od 5. do 8. listopada sudjelovalo je i sedam članova RAK-a – Miljenko i Ana, Lara i Ivana, Nino (Kaotiko) i Lale i Vedrana.

Bilo nam je super, vrijeme nas je subotu i nedjelju dobro poslužilo, bilo je čak i dosta vruće iako smo već zašli u jesen, svi smo nešto popeli, podružili se s ekipom iz raznih dijelova Hrvatske, naklopali se finog gulaša, graha i rižota s plodovima mora i guštali. Samo je ponedjeljak osvanuo karakteristično hiper-burovit ali tada je već kombinacija penjanja i fešte ionako učinila svoje. O smjerovima na Biokovu stvarno samo riječi hvale – od zaspitanih do alpinističkih smjerova, ima toga na biranje po principu za svakog ponešto i svi su uglavnom zaista lijepi.

Evo što smo mi popeli:

Nino i Lale

Subota: Direktni u Malom Borovcu, 270 metara, stari Stankov smjer, ocjena oko V- ili V. Momci su ga strašno nahvalili i cak povukli i jednu svoju izlaznu varijanticu…

Nedjelja: Falci u Vrisovim glavicama, 6a+, 120 metara


Miljenko i Ana

Subota: Tommy u Malom Borovcu, 270 metara, 6b

Nedjelja: Madre-Padre u Vrisovim glavicama, 140 metara, 6a

 

Ivana i Lara

Subota: kondiciona tura i stjecanje iskustva 🙂

Nedjelja: Neki smjer u Vrisovim glavicama, isto oko stotinjak metara

 

Vedrana

Subota: Sa Zekom (AO Picugi) Tommy u Malom Borovcu 270m, 6b (ja 6a A0)

Nedjelja: S Krunom (AO Velebit), Glava Muflona u Velikom Borovcu, oko 300m (na Marulianusu pise 350), 6c (ja 6aA0)

 

Nino i Lale su bili puni hvale za Stankov smjer u Malom Borovcu. Evo i dojmova. “Ovo je bila prava ljepotica (klasik) u Malom Borovcu od Stanka Gilća i Borisa Kulića iz 1957, Direktni 260m, -V. Mali Borovac se jasno vidi kao i linija smjera. Pristup smjeru je oko sat vremena iz sela Veliko Brdo i Baškovića, pješke kroz makiju do stazice s koje se skreće u lijevo do kamenih blokova uz njih preko sipara i stigosmo na sedlo između izoliranog vrška i južne stijene Borovca. Ulaz u smjer je 20m od jaruge po razvedenim pločama. Fli-fla-flu i ja ulazim u prvu dužinu, preko ploča i malog prevjesa na policu. Kaotiko u drugoj dužini ima dosta posla, ploča nije baš razvedena i stavljnje međuosiguranja je otežano. Poslije se ulazi u kamin koji je na izlazu prevjesan te na vrh stupa pa desno pukotinom (blaženi Dilfer) pod eksponiranu ploču. Poslije dolazi malo blaži teren i izlaz u desno koji je sasvim logičan, ali da si malo otežamo izlazimo u lijevo preko prevjesnih kamenih blokova-naša mala varijanta izlaza u kojoj smo pustili plava 2 klina.


Inače u smjeru smo našli 3 klina i smjer je potpuno neopremljen. Na izlazu smo sreli Vex, Zaka, Miljenka i Anu te zajedno spust uz Veliki Borovac, stijenu koja je močna i vertikalna te zove na igranku. Dan poslije popeli smo dugi sportski smjer u Vriskovim Glavicama, Falci 6a+, 130m. Lijep al ne tako zabavan kao Stankov Direktni.

 

U nastavku pročitajte kako nam je bilo:

Malo mjestašce Bast pod Biokovom u kojem jesenski mir i tišinu većinom remete tek crkvena zvona, protekli je vikend ponovo odzvanjalo zvucima gitare i raznoraznim hrvatskim narječjima. I ove ga je godine na tri dana pohodilo stotinjak alpinista i penjača iz svih dijelova Hrvatske, te Srbije koji su pod Biokovo došli da bi se zajednički prisjetili prerano preminulih alpinista i prijatelja Tonija Rosa iz Makarske i Igora Skendera iz Beograda i njima u čast tri dna proveli u druženju i penjanju u prelijepim stijenama ove impresivne planine. Umjesto prošlogodišnje jake bure, pa čak i snijega, sudionike drugog po redu memorijalnog alpinističkog susreta “Glavno da se klajmba”, protekli je vikend dočekala ugodna toplina biokovske rane jeseni. Zahvaljujući tome, na skupu koji su i ove godine organizirali SAK Extrem iz Makarske, AO Željezničar i AO Velebit iz Zagreba, uz pomoć Komisije za alpinizam HPS-a, penjalo se sve i svašta. Nekoliko naveza prošlo je kroz najduže hrvatske sportsko-penjačke dužince Dalmatinski san i Prvo svjetlo u Bukovcu, na “udaru” su bili zaspitani ljepotani u Malom i Velikom Borovcu (Tommy, Superpanoramica, Glava Muflona, Lykopolis itd), te u Vrisovim glavicama, a penjalo se puno i alpinističkih klasika poput Stupa Solila, Direktne u Malom Borovcu, Grebena Šibenika, Grebena proti suncu u Bukovcu, te najfriškijeg Velikog Macana itd.). Palo je i jedno prvo slobodno ponavljanje i to za sad najtežeg poznatog zaspitanog biokovskog smjera Forever Young koji su u stijeni Velikog Borovca prije nekoliko godina napravili Boris Čujić i Ivica Matković, a koji je, prema našim saznanjima, odolio nekolicini ranijih pokušaja oslobađanja. Smjer ima osam dužina od kojih je najteža od strane autora imala predloženu ocjenu 7b+ (Čuja ju je prošao na top rop). Forever Young je ove subote prošao slobodno Dalibor Plaščar iz zagrebačkog SPK “Štrika” i AO Velebita, pri čemu je najtežu dužinu oslobodio u drugom pokušaju. S njim je penjao Siniša Alavanja (AO Željezničar) kojem je free prolaz u detaljnom cugu ovog puta izmaknuo. Obojica se slažu da je ocjena točna. Nije se, inače, samo penjalo ovaj vikend u biokovskim vrletima. S jednog od zaletišta put Makarske je paragliderom poletio istarski penjač i letač Elvis Terlević.

Kičasta kombinacija bijelih biokovskih stijena i morskog plavetnila kojoj dozu alpinističke ozbiljnosti daju poduži pristupi i ponekad komplicirani silazi, nije, međutim, ono glavno što je skup u Bastu i ove godine učinilo posebnim. Okupiti tako veliki broj alpinista s ovih prostora na jednom mjestu dugo nije uspjevalo novim generacijama još od znamenitih okupljanja pod Anića kukom. Druženja, ćakule i upoznavanja, bilo večernja, bilo u stijeni većini su sudionika nekako najviše prirasla srcu još od prošlogodišnjeg memorijala. Mala škola u Bastu skupa s pripadajućim trgom ponovo se pokazala idealnim baznim logorom i mjestom okupljanja, a večernjim druženjima doprinjele su i tri sjajne večere koje su priredili organizatori. Željezničarci su skuhali gulaš, Velebitaši dvije verzije graha, a Extrem se pobrinuo za rižot s plodovima mora. Sudionici su imali prilike poslušati kako izgledaju penjačke putešestvije kroz Yosemite, Madagascar, Bogaboos i Maroko zagrebačke alpinistice Sunčice Hrašćanec, te čuti promišljanja o etici alpinizma i osobnom alpinističkom putu Stipe Božića. Svih dana trajanja skupa makarski su se domaćini brinuli da svakog tko pita opskrbe informacijama o kretanju u biokovskim labirintima, a druga po redu verzija službenih majica dizajnera Perice Matijevića i idućih će se godina, baš kao i prva, viđati po raznoraznim stijenama Hrvatske, Europe, pa i šire.

Mediteranski opušten, meditativan i inspirativan, biokovski skup izveden potpuno u duhu njegovog naziva Glavno da se klajmba – omiljene Tonijeve uzrečice – nastavlja tako čuvati uspomenu na Tonija i Igora na najbolji mogući način.