24 travnja 2014 Autor: Aleksandar Mataruga Bale RAK

Bale riješio 8a+

img_0711

Pošto je tulerska sezona zavrsila, bajle i cipele spremljene, a pedule izvađene, vrijeme je za stijenu.

Proteklih mjesec dana vrijeme je jednostavno savršeno za stijenu tako da se iz mokrih špilja i hladnih rupa selimo na toplu stijenu.Nakon tulanja i svega uci u semu penjanja stijene nije bas samo tako, ruke su snazne, ali je saka dosta slaba tako da treba odraditi koji trening na fingerboardu da bi prsti malo ojacali. Nakon ponavljanja svih lokalnih laksih klasika, saka je jaka, prsti su ojacali, vrijeme je za malo ozbiljnije smjerove. Kako su temperature previsoke za ovo doba godine, najbolje penjaliste je Misja pec u kojoj se moze birati izmedju penjanja na suncu ili hladu, krimpovi ili sige, ona jednostavno daje sve sto trazis tako da se tamo najvise i odlazi. Napokon rjesavam Duranga 7b+, smjer u koji sam valjda najvise puta usao. Smjer kao da je stvoren za mene, ali sam uvjek u njega ulazio na kraju svog penjanja, a tad nije bilo vise snage. Onda ulazim u svijet 7c smjerova kao sto su Alba 7c (Kompanj, samo na detalj ili mozes ili ne mozes), Hobit 7c (bolederica), Stinger 7c (lagan za 7c, nema konkretnog detalja, samo mirnoca je potrebna), Manana 7c (isti kao Hobit samo izlazi ulijevo), Flash dance 7c (ljepotica,). Nakon 7c-ova vrijeme je da uđem i u neki 8a…gledam tu liniju lijevo od Duranga, za koju sam vise puta cuo da nije neka ljepotica, reko ajmo probati, detalj na samom pocetku, blaga bolderica po krimpovima, pa no hand rest pa samo izdrzljivost do kraja s malim detaljem na izlazu iz prevjesa…nikako skuziti kako ga napraviti…grrr…

Ali sljedeci put idem s Frenkijem koji mi je i rekao da linija nije neka, ulazi u smjer skuzava gornji detalj, silazi i kaze da je smjer super…heheh to je to, rjesavam ga vrlo brzo. Dok se nalazimo na lijevoj strani Misje vrijeme je da probam i ja taj klasik Kindergarten 7a+. Hvatista uglavnom dobra i pretezito siga, probavam na on sight i prolazim, ruke razvaljene, jer sam u svoj toj zurbi da dojdem do sidrista preskocio no hand rest…al to je to, samo gas…predivna linija.

Sjedeci na skoljci jedan dan listam vodic i gledam, trazim i pronalazim sljedeci projekt. Izgubljenj sin 8a+. Smjer se sastoji od dva smjera, prvi dio smjera je Samsara 8a, a onda nastavak dobiva ime Izgubljeni sin, a dobiva i +.

Samsaru rjesavam vrlo brzo, na vrhu Samsare je dobar odmor, a onda samo izdrzljivost do kraja s malenim detaljem pri kraju smjera koji postane veliki detalj smjera jer su ruke gotove. Smjer je 40m ciste uzivancije, najduzi sportsko penjacki smjer koji sam penjao. Nakon Samsare, kao sto sam rekao dobar odmor pa onda predobra ploca s otvorenim krimpovima koju treba preletiti inace let u zrak, onda se dolazi pod strop, u kojem krecu dobra hvatista, cudni I bolni odmori, a taj mali, a opet veliki detalj je na smaom izlazu iz stropa pa laganica do sidrista. Sve gibove sam napravio, samo za ovakve kobaje treba izdrzljivostiiii..a uvjek sam mislio da su smjerovi na izdrzljivost moji smjerovi, ali ovo je izdrzljivost na kvadrat. Dolazim sa Stoletom, na penjalistu je preko 50 Njemaca, ok super danas radim na treningu. Ulazim prvi put, prolazim Samsaru bez problema, dobro odamram, stiscem plocu, pokusavam kopcati, ali vidim da je bolje ici dalje, preskacem kopcanje i dolazim do prve rupe. Uglavljujem koljeno, pokusavam se smiriti, smiriti disanje i fokusirati se na odmaranje ruku i na onaj izlazni detalj. Koljeno me tako boli jer naravno nemam stitnik. Nakon par minuta gledam vidim krv po hlacama oko koljena, heheh, ali je toliko noga utrnula da vise nis ne osjetim. Krecem dalje po dobrim hvatistima do gornje rupe, prvo dobivam komad drveta u glavu, a onda dvije ptice oko glave, sad mi bar lakse jer kad zabijem glavu unutra znam da me nece nista iskljucati. Ruke su mi vec razvaljene, ako sad ne odmorim kako treba nema sanse da prodjem dalje. Doslovno ulazim u rupu, ali je toliko nezgodna pozicija da je to uzas. Unutra pak namjestjauci ruke sad imam krvi i po rukama, o jebote pa ikrvarit cu cijeli do vrha smjera. Kad krenuti? Jesam li dovoljno odmorio? Ma ne nisam, odmori jos malo, ajde sada kreni, kreni. Samo mi jedan gib u glavi, ajde stisni to ne mozes sada pasti…i krecem, prvo ide jedan dug gib, hocu kopcat ili ne, nemam vise snage psihicke, idem kopcati, ali kopcanje na 35m visine je uzasno, a narucito jer uze na par dijelova dira stijenu pa je trenje preveliko. Kopcam i tu, gubim ostatak snage, ide odlucujuci gib, lijeva ruka na neki los sloper za tri prsta, a desna ruka u rupu za jedan prst, jedva pogadjam rupu i doslovno skacem na sljedece hvatiste koje je odlican tramvajac. Ako sad nisam iscupao prst necu nikada. noge otisle u zrak, jedva drzim tramvajac, ali dizem noge i smirujem se, toliko sam iscrpljen da ne mogu iskazati sreciu jer sam prosao najteze. Do sidrista laganini,dok trenje i dalje ubija. ali kopcam sidriste i derem se: “Stole ok!”. Al Stole ne cuje, “Stoleee okkkk!!!” heheheh…iscrpljen ko nikada od jednog smjera, spustam se na zemlju, Stole cestita, cak i Gema koje je bila zavezana je pregrizla uzicu i dosla cestitati, a Njemci pjevaju neke bavarske. Kakva linija, sad samo dalje u jos neke takve. Ovo je prava penjaca, sto je vislje to je bolje, sto je teze to je lijepse…uff.

U goste nam dosle Talijanke Angelika i Barbara da ih malo provedemo po lokalnim penjalistima, prvo Medveja gdje rjesavaju u Stribogu sve OS, a Angelika i Friends no borders on sight. Pomalo do Kompanja di nam se prikljucio i Kiki Bolonjez , a treci dan smo zavrsili, zbog kise u Miski. idemo dalje, samo gas..cujemo se…