Ala Daglar, Turska (Središnja/Južna Anatolija) – boje Istoka.

3 listopada 2013 Autor: Elvin Sindičić RAK

Ala Daglar, Turska (Središnja/Južna Anatolija) – boje Istoka.

17.09. smo letjeli iz Zagreba do Istanbula, tamo se prošetali, nekad starim a danas turističkim središtem, napravili brzi obilazak najvećih znamenosti, povečerali u pravom Turskom restoranu te se smjestili u lokalnom hostelu.

Drugo jutro smo letjeli do Adane, gdje smo renatali Daciju Duster kojom nakon 2 sata vožnje stižemo u gradić Camardi odnosno pokrajno selo Marti gdje smo se smjestili u tkz. Ala Daglar campingu (1450 mNV) kojeg vode penjački par Recep i Zeynep Ince.

Recep i Zeynep su izdali mali penjački vodič te se prvenstveno brinu oko opremanja kratkih sportskih smjerova te razvoja lokalne penjačke regije i scene.

U neposrednoj blizini kampa su dva kanjona u kojima se neprestalno buše novi sportići, te jedan od njih (Kazikli) zaista nadilazi lokalni okvir i predstavljaja vrhunsko sportsko penjalište.

Ala Daglar je inače veliko planinsko područje proglašeno nacionalnim parkom u kojem se nalazi mnoštvo vrhova, nekih čak neimenovanih, visine su u prosjeku od 2500-3600 metara. Ljeto i rana jesen su najbolji periodi za penjanje u okolnim stijenama kojih ima na pretek. Radi se uglavnom od 200-500 metarskim vapnenačkim stijenama svih orjentacija sa mnoštvom potencijala za prvenstvene uspone. Kako o regiji ima jako malo podataka mi smo se uzdali u vodič koji nam je posudio Čuja, a uz to smo pronašli ponešto smjerova objavljenih na internetu (planetmountain) te nekoliko skica na oglasnoj ploči u kampu.

Prvi smjerovi su tamo nastali prije 15tak godina, onda dugo vremena zatišje pa zadnjih godina nanovo ekspanzija aktivnosti, prije svega Talijana koji su otvorili 10tak uglavnom vrlo teških smjerova.

Naš vodič je bio vrlo štur u opisima prilaza/silaza i skica, te smo uglavnom penjali sa slikom linije smjera na stijeni umjesto skice, te popisom ocjena i trebalo se je poprilično pouzdati u sebe i pronalaženju linije, još k tome većinu smjerova su otvorili vrlo jaki penjači tako da su međuosiguranja vrlo često na pretjerano velikim razmacima, te smo se svako malo našli u situaciji da se visoko iznad zadnjeg spita pitamo kamo dalje.

Bez obzira na to, svi smo se odmah oduševili ljepotom krajolika, beskonačnim kanjonima sivo/žutih vapnenačkih stijena, prostranstvom i izoliranošću područja, dubinom dolina, suhim riječicama, voćnjacima jabuka i nara, vrtovima povrća, sustavima za navodnjavanje, kućicama te prijaznosti Turaka.

Uglavnom smo penjali moderne duge sportske smjerove, sa nekoliko odlazaka u penjalište Kazliki. Penjanje u tim stijenama je fantastično, dužine su jedako teške, a opet sa povremenim težim detaljima, stijene su vrlo abrazivne te nema tragova magnezija ili pedula jer se rijetko penje. Penje se na prvoklasnom sivo/žutom vapnencu prepunom kompaktnih ljuskica, krimpova te pukotina i žljebova kakve samo možete zamisliti – pravi raj za penjače!

Vrijeme je bilo fino, vrlo hladna jutra i večeri, a ugodne temperature tijekom dana ovisno o orjentaciji stijene, npr. u onima Sjevernim je trebalo penjati u debeloj robi sa kapom i rukavicama na sidrištu, dok je u onim Južnim moglo biti i prevruće na trenutke.

Prvih dana našeg boravka su se popodne navlačili tamni oblaci i strašili nas podmuklom grmljavinom, te je pao pravi pljusak koji je dobrano spustio temperaturu, ali zadnjih 5 dana se razvedrilo te smo imali ugodno vrijeme za penjanje.

Trajanje:
od 17.09. do 28.09.2013.

Članovi:
Snježana Zbašnik (RAK)
Ana Tolić (RAK)
Sanja Đurin – Zagreb (PDS Velebit)
Davor Matošević – Poreč (AO Picugi)
Elvin Sindičić (RAK)

Kronološki tijek događanja, te popis ispenjanih smjerova:
17.09. Let Zagreb/Istanbul, razgledavanje i smještaj u hostelu
18.09. Let Istanbul/Adana, vožnja do kampa, smještaj, kupovina namirnica, nakuhavanje hrane
19.09. Cimbar vadisi:
– Le grand vizir : 7b, 190m, Elvin i Davor
– Le Chant du Muezzin : 6a, 150 m, Snježana, Sanja i Ana
20.09. Penjalište Kazliki, Elvin odmara
21.09. Penjalište Kazliki ujutro i kiša popodne / cijelu noć
22.09. Catali – BRUGER-KRAWIELICKI : VII+/-VIII, 250m Elvin slobodno, Snježana i Sanja VII,A0
Cimbar vadisi – Sis Kebab : 6b+, 180m, Davor i Ana, Davor slobodno, Ana 6b,A0
23.09. Dan odmora
24.09. Parmakkaya – Orient : 7b, 280m, Davor i Elvin
25.09. Tekepinari – Asla Durma : 6a, 200m, Snježana i Elvin
Penjalište Kazliki za Anu, Sanju i Davora
26.09. Dan odmora, razgledavanje obližnje Kapadokye
27.09. Yelatan:
– L’armata Brancaleone : 7a, 360m, Davor i Elvin
– Lupus : 6b, 255m, Ana i Snježana
28.09. vožnja do Adane, let za Istanbul, let za Zagreb i prijevoz do Rijeke/Poreča.