5. Vježba ljetne alpinističke škole – proljetni termin (Vela Draga), 16-17.05.2015
Da li da krenem od onoga od čega su nam već lagano načeti živci, a to je vremenska prognoza? Neću.
Rano jutro (nije pola šest :D) dolazimo u Velu Dragu veseli i prpošni. Podijeljeni u četiri grupe, svatko se trudi što bolje odraditi svoj dio posla. Jedni ponavljaju sidrišta, drugi prusiciraju, treći penju toranj, a ja se eto, preznojih na tehničkom penjanju. Zanimljivo je i dosta teško, ali da nije, ne bi bilo zanimljivo… i tako u krug.
Subota je prošla brzo, a na kraju dana svi nekako živnu. Kako i neće, ipak dolazi ono najbolje – druženje uz vatricu, spacedrum i roštilj (gospodin koji ima ploču za roštilj neka je osigura, predragocjena je 🙂 Zašto noć ne traje četrdeset osam sati?
Drugi dan penjemo sportiće, neki penju toranj… Sve je super i sve je za pet i taman kad se najmanje nadaš, dogodi se neočekivano. U ovom slučaju, labrador koji je veselo skakutao okolo, pao je preko litice i zaustavio se na grmlju. Spašavanje je trajalo kratko i psetance je abseilom uspješno spašeno. 🙂
I tako po tornjiću gor, po tornjiću dol! Najviše me oduševio abseil u dvije dužine. Totalno groovie. Imam osjećaj da smo se napokon sprijateljili sa stijenom…ili se varam?! Poslije vježbe, naravno, druženje na veseloj ceradi… totalni chill i rezime vikenda.
Kad pogledam unazad, mogu reći da mi je svaka vježba bila zanimljiva, ali ova nekako prednjači. Bio je ovo jedan turbo pozitivan, kvalitetno naporan te maksimalno iskorišten vikend. Pobornik sam one: „no pain,no gain!“ 🙂
I na kraju pozdrav svima, a posebno ljudima čeličnih živaca – mentorima.
P.S. see you in Paklenica 🙂
