4. Vježba ljetne alpinističke škole – proljetni termin (Kamenjak), 9-10.05.2015
Usprkos najavama prelošeg vremena, ovaj vikend smo se hrabro zaputili put Kamenjaka s namjerom da budemo jači od nevere i ostanemo kampirati. Prognoza nas je opet lagano prevarila i imali smo dva dana prepuna sunca koje smo i iskoristili.U subotu, kroz klanac preko Svetog Bernarda do absaila, uz poneki pad s Kruške i Jabuke, dočekali smo naše prvo kampiranje. Mali od vatre se pokazao kao pravi izbor i u roku od 5 sekundi zapalio vatru. Bez kocki za potpalu. Ta ista vatra je očito prizvala kišu koja je prekinula lagani roštiljčić. Dvije vegetarijanke moralistice morale su se pomiriti da će jesti tikvice spečene na masti od ćevapa, ali nisu radile preveliki problem oko toga. Valjda radi one stare dalmatinske “kad si gladan, nisi svoj”.
Kamp Pul Davida se ispostavio kao pun pogodak jer se desetak metara niže nalazila kućica lovačkog društva iz Jelenja. Uz podmićivanje domaćom lozovačom, Bojan nam je uspio ispregovarati korištenje njihovog natkrivenog prostora i velikog stola te smo se usprkos kiši nastavili družiti do ranih jutarnjih sati (ili kasnih večernjih, kako je tko izdržao).
U nedjelju, kao da kiše nije ni bilo, nebo vedro, mi mamurnih glava (od spavanja na podu naravno), krećemo preko grebena na Veli Kamenjak. Meni osobno najljepši dio vikenda 🙂 Spustili smo se do Malog Kamenjaka i tamo nas je dočekala ekipa od svojih dvadesetak ljudi iz nekog nebitnog alpinističkog kluba iz Zagreba (zna se da je RAK najbolji, a svi ostali su manje važni 🙂 S dva slobodna smjera, većinu dana se sunčalo i nešto sitno prusiciralo čekajući red za penjanje. Sve u svemu izrazito zabavan i poučan vikend, puno nas je iz prve ruke osjetilo kakav je osjećaj kad ti partner u navezu spasi život 🙂
I ne smijem zaboraviti spomenuti i zahvaliti se svim asistentima koji su došli u subotu i nedjelju i visili upaničareni cijeli dan na onoj sunjari da bi mi tečajci nešto naučili. Svaka vam čast 🙂
