Pošto je tulerska sezona zavrsila, bajle i cipele spremljene, a pedule izvađene, vrijeme je za stijenu.
Proteklih mjesec dana vrijeme je jednostavno savršeno za stijenu tako da se iz mokrih špilja i hladnih rupa selimo na toplu stijenu.
Dragi RAKovci, treća vježba proljetnog tečaja održat će se u subotu 19.04.2014. na sportskom penjalištu u Rovinju. Vježba će biti jednodnevna, a ponovit ćemo sidrišta i prevezivanje te puno penjati ;). Prognoza i društvo su dobri i svi ste pozvani. Polazak je standardno s Delte u 8:00 h., svoj dolazak možete potvrditi voditeljima škole.
U nedjelju 14. travnja Petra, Klara, Adri i ja krećemo za Paklenicu. Plan je bio ući u Centralni kamin oko 12:00. Slijedi švikanje ispod smjera, ne možemo naći ulaz. Gore-dole po siparu. Sat i pol.
Naši RAKovci,
Kao što znate škola u proljetnom terminu je počela prošli tjedan. Ovaj vikend smo subotu i nedjelju u Veloj Dragi. Naravno plan je i prespavati tamo. Bilo bi jako lijepo da se odazovete u što većem broju ne zbog škole nego zbog druženja, cuge i roštilja, usput ćemo nove članove nečemu i naučit.
To je bio težak razgovor za mene jer su uvjeti u stijeni, na koje je ukazivala brzina našeg napredovanja i stvarne dimenzije planine, ukazivali protiv ustrajanja na takvom planu. Kako bi momci dobili pravu sliku, pažljivo sam „obnovio“ naše penjanje. Ljudi tako krivo shvaćaju dobrodušne sugestije. Nisam nikome želio da doživi našu kalvariju. Svejedno sam odlučio da ću konačnu odluku donijeti za dan ili dva iako je Juševa skupina odlučila ući u stijenu sljedeći dan.
Ovotjedni sastanak imao je glavnu temu, a to je marketing kluba. Temu je na prošlom sastanku predložio Elvis pa se malo više posvetio istraživanju različitih mogućnosti oko prezentacije kluba i sve nam to izložio. Činjenica je da pada interes za školu, što se vidi iz manjeg broja tečajaca na upravo započetoj proljetnoj školi. Jedan od najjednostavnijih i cijenom prihvatljivih načina reklamiranja jesu plakati, kao i tekst na nekom od portala vezanih uz aktivnosti u prirodi. Također, Veks se ponudila napraviti članak u novinama.
Ciljana populacija su studenti i općenito mlađi ljudi na kojima leži budućnost kluba jer inače za par godina nećemo imati s kim popit pivu u klubu, pogotovo ne na ovoj lokaciji! Ne bi bilo loše orijentirati se i na lokalna planinarska društva koja imaju relativno veliki broj članova. Studentima svakako treba ponuditi popust, samim time što još trebaju financirati i odlazak na vježbe, a s vremenom i opremu.
Zaključak je bio da treba odrediti osobu koja bi se stalno bavila promocijom kluba, a ne da to padne na one koji vode nadolazeću školu. Elvis se ponudio da on preuzme na sebe taj dio posla, a prema sadašnjim planovima htio bi voditi jesensku školu pa valjda neće zabušavati 😉
Što se tiče penjanja, neki se nisu izjasnili jer valjda nemaju potrebe to dijeliti s ostatkom. Ipak, hvala onima koji su ispričali doživljaje, a neke ste već mogli pročitati na našim stranicama.
Pavić, Čoki i Branko uživali su u pravoj turno skijaškoj klasici u Sloveniji, o čemu možete čitati ovdje te vidjeti prekrasne Čokijeve slike.
Siniša, Dragan, Elvis i Orbanić bili u Ospu na paklenoj vrućini pa su skočili do Buzeta gdje je popodne bilo ugodno. Orbanić nam se vratio 😉
Aleks i Snježana bili su na Kamenim vratima, isto kao i Kiki i Ines, ali ne isti dan. Svratili su do Ponte portona di su ih dočekali rojevi komaraca!!! Baš čudno što je penjalište zapušteno!
Veks, Sova i Novak bili u Paklenici s Istrijanima, o svemu na forumu
Lalić i Ranković također u Paklenici, ali u neosiguranom smjeru na Zubu Manite peći. To je Istočni brid –V od 80 m i dvije dužine. Pristup traje sat i pol, a u smjeru nema klinova pa se ove dvije dužine penju malo duže. Ipak, bilo im je lijepo 😀
Neki su bili na Antovu
Počela je proljetna škola, a u nedjelju 6.4. održat će se prva vježba.
Ovu turu smo Pavić i ja planirali već duže vrijeme i konačno se sve poklopilo, a da bi atmosfera bila još bolja pridružio nam se Čoki.
Znali smo da je ovo naporna i duga tura, ali da bude još žešća potrudila se priroda koja nam je omogućila start sa neplaniranih 660 mnv što je cijelu priču poprilično produžilo.
Sunce već sat vremena obasjava padinu visoko iznad nas. Čim smo dosegnuli gornji dio rampe, komadi leda i kamenja počeli su zujati oko nas.
Ispred su bile strme stijene s kojih su u prevjesima visjele ledene svijeće. Rub stijene se na lijevoj strani odlomio u divlje razbijenu provaliju, duboku 1000 m, sve do ledenjaka. Iznad nas na tamnoplavom nebu još uvijek je svijetlio veliki ledeni prijelom, a Sunce je sve više peklo.
