Riječki Alpinistički Klub

PREHLADA I LOŠE RASPOLOŽENJE
Put nas je vodio po meni tako poznatim krajevima. Preko Naudandoe, gdje nas je mučio veliki pljusak čovjek ne može proći bez da ga smoči. Na prijelazu Goropani sam i po treći put uzalud čekao bajkoviti pogled na našu planinu. Ledena kiša, koja je donjela prehladu sahibima i lošu volju nosačima, padala je u nalivima. Navečer smo već slušali glasnu viku i vrištanje s mahanjem ruku organizatora štrajka, ali naš živahni oficir za vezu ih je u svom početničkom zanosu naglo utišao i spriječio najgore. Ovo mu je bila prva ekspedicija i svoju ulogu je sjajno odigrao.

Aleksandar Mataruga – Bale (Trangoworld, Zamberlan, Camp, Suunto) održat će predavanje koje je prvenstveno namijenjeno za tečajce, početnike ali i sve one koji su voljni nešto naučiti.

Teme predavanja bile bi: treniranje na bolderu, treniranje u dvorani (lead stijena), o treniranju općenito, pričat će se o sportskom penjanju i njegovom utjecaju na apinizam te obratno, isto tako pričalo bi se i o natjecateljskom penjanju.

Nakon predavanja ideja je da se odradi jedan zajednički trening na bolderu gdje bi Bale demonstrirao sve što je rečeno u predavaoni.

Nadam se da se vidimo u što većem broju!

NAŠ POHOD BIO JE BORBA ZA ŽIVOT
Pet dana gazio sam dubok snijeg i radio prtinu iscrpljenim nosačima. Bimladur iz plemena Magar, koji živi ispod Daulagirija, bio je najslabiji. Mlad dečko, pun ušiju, bio je malo i narkoman. U Nepalu to nije prekršaj. Na kraju je dečko u trenucima svoje izgubljenosti zaradio upalu pluća i ponovno snježno sljepilo. Podijelili smo njegov tovar i nekako se probili do prvog naselja gdje sam ga ostavio domaćinima sa svim prigodnim ljekovima i uputama za njih.

IZVIDNICA
Trinaestog ožujka 1981. u sklopu ekspedicije na Lotse sam se ponovno našao u Katmanduu, gdje sam napustio ekipu koja je naumila riješiti prvi »problem za 2000. godinu«.
Splet događaja je bio takav da smo se u istoj godini prihvatili rješavanja dva tako zahtjevna cilja. Ovaj put me je Daulagiri načeo već na daljinu.
Problemi su počeli već u 200 kilometara dugoj vožnji od Katmandua do Pokare. Takva putovanja su nešto sasvim drugo od naših kod kuće. Ljudi vise na svakom mogućem rubu vozila, koje se uspinje i spušta po uskoj cesti, najčešće po uskim riječnim dolinama.

U subotu 26. 10. 2013. pao je dogovor Vedran, Lalić, Marijan i ja idemo penjati u Antovo (Bribir), međutim na veliku radost Starog lipicanca (Marijana) promijenili smo planove i zaputili se prema Sisolu s ciljem da ispenjemo Žalfiju svjesni da s ovako kasnim startom vrlo vjerovatno nećemo uspjet. Žalfija je klasični neopremljeni smjer ocjene VII-. Nakon što je Marijan otišao doma sakupiti skice zaputili smo se preko tunela Učka starom cestom Lupoglav-Plomin do zaseoka Katun.