Stanko Gilić mi je jednom rekao da su najbolje godine za planine od 45. do 55. Tada čovjek ima iskustvo, a snaga je još tu. Meni je sada 30. Imam nešto malo manje od 10 godina neprekinutog penjanja po Europskom kontinentu, vrijeme je da steknem iskustva i s druge strane bare. Blizu je ta četrdesetpeta pa se treba pripremiti 🙂
Na drugom izdanju memorijalnog skupa Glavno da se klajmba posvećenog Toniju Rosu i Igoru Skenderu od 5. do 8. listopada sudjelovalo je i sedam članova RAK-a – Miljenko i Ana, Lara i Ivana, Nino (Kaotiko) i Lale i Vedrana.
Nakon već par godina pokušaja da odem na ovaj tečaj, ove godine konačno sam to i ostvarila. Želja mi je bila naučiti nešto o ledenjacima, usavršiti znanje o hodanju po ledenjaku u navezu, vidjeti kako se rade sidrišta u ledu te sistemi izvlačenja upalog u pukotinu, i na kraju i provesti jedan vikend na ledenjaku Pasterze pod Grossglocknerom.
Riječka Filodrammatica u četvrtak je, na iznenađenje mnogih, bila tijesna za 50-ak mjesta. No to ipak ne bi trebalo čuditi uzme li se u obzir koju količinu pozitivne energije su sa sobom donijeli glavni protagonisti. Svi su željeli doživjeti djelić Kavkaza i čuti što se to zaista događalo na ekspediciji, ali i uoči nje.
Na sastanku na kojem je prisustvovalo nekoliko članova RAK-a (Elvis Vikić, Diego Košta, Dalibor Fak, Danijel Pavić, Denis Kovačević, Ana Marinić) dogovorene su neke stvari vezano zamentorstva. U nastavku su detalji.