2. mjesto za Baleta na Erins Dry Tooling natjecanju
O ovom natjecanju čuo sam još prije par godina, a ove godine smo odlučili idemooo. Mjesto oko 800 km udaljeno od Rijeke, put je protekao uz loše vrijeme većinom kišu, a pribojavali smo se snijega na talijansko-francuskom prijevoju, ali po dolasku u taj dio Alpi temperatura je iznad nule, a cesta suha. Dolaskom na samo mjesto (Argentiere le Besse) zbivanja cijelog festivala radi prijava na natjecanje vidimo da su mnogi proizvođaci opreme već podigli svoje šatore, a što upućuje da je ovo veoma veliki festival lednog penjanja. Susrećemo i Slovence koji su isto došli na natjecanje. Smješteni smo u obližnjem selu u malenoj drvenoj kućici naših fracuskih prijatelja Toma i Pauline i njihove mace koja je cijelu noć grijala naše noge. Bonne nuit. Dan natjecanja je tu,nitko nam ništa nije znao reći o samom natjecanju, samo da budemo u 10 u centru grada i da s kombijima svi idemo prema stijeni gdje će se održati natjecanje. Zbog leda na cesti kombi staje, torbe na leđa i pomalo pješke prema stijeni. Nakon 25min uzbrdice dolazimo podno stijene, sad već dobro zagrijani. Koncept natjecanja je odličan, nešto manje od 4h za popeti 10 smjerova raznih težina te tko popne najviše ide u finale. Natjecatelji se trebaju međusobno osiguravati. Pošto nema ženske konkurencije, Morana se odlučuje da će onda radije mene osiguravati kako bi stigao popeti sve smjerove,inače sumnjam da bih stigao. Na zadnjem smjeru 1m ispod sidrišta mi puca hvatište, a vrijeme je već pri kraju..onda tako napumpan opet ulazim u isti smjer i penjem ga do vrha u zadnjim sekundama. Od dvadesetak jakih natjecatelja samo nas troje je popelo svih 10 smjerova tako da mi i idemo u finale.
Finalni smjer trebalo je popeti u sto kraćem vremenu, a napravljan je po dts stilu, francuskom stilu penjanja bez izrade cetvorki što bi značilo veoma duge gibove koje je teško izvesti s četvorkom, a koje netko tko nije iz Francuske i teško izvodi, š to se i meni desilo. Popeo sam smjer za 3min, ali par četvorki koje sam napravio samo mi je potrošilo vrijeme tako da jaki Francuz Jeff Mercier penje ipak brže do topa, a treće plasirani pada na pola smjera. Skidaju se kompleti i svi se opet spuštamo do dvorane gdje će biti podjela nagrada. Dolaze i Tom i Pauline, oduševljeni viješću da sam bio drugi. Podjela nagrada ispred prepune dvorane raznih posjetitelja bila je i više nego ugodna. Pauline nam govori da nam za večeru priprema fondue, a naša glad nam nije dala mira te se pozdravljam sa svim francuskim penjačima koje ću uskoro opet vidjeti. Uz časicu vina i prefini fondue opraštamo se i od subote. Bonne nuit. Na povrtaku nazad stajemo u zanimljivom gradiću Briancon i gubimo se po njegovim uličicama i zidinama te nastavljamo naš put prema doma…nova natjecanja su blizu…idemo dalje, čujemo se uskoro…
Aleksandar Mataruga – Bale (Trango World, Camp, Zamberlan, Suunto)
