1. Vježba ljetne alpinističke škole – proljetni termin (Vela Peša), 12.04.2015
Eto nam i prve vježbice, Vela Peša 12.04.2015. Rano jutro 8 sati, okupljanje na Delti, prebrojavanje, razmještanje po autima i polazak prema Veloj Peši. Kako smo mi tečajci bili očito malo nestrpljivi, a vozači laki na gasu prateći Bojanove upute, stigosmo prvi kako smo mislili u blizinu Vele Peše. Kako nigdje nije bilo naših instruktora, a nismo znali gdje smo točno, stali smo i čekali da dođe netko tko zna put. Kad eto naše Leonarde u Seatu, spušta staklo i govori „ja znam put 100%, pratite me“. Nakon par minuta vožnje Leonarda povlači ručnu, okreće volan u desnu stranu i blokira stari prašnjavi šumski put, opet spušta staklo i govori „malo sam pogriješila“. Mi se na to nasmijasmo i svi natrag na početnu točku gdje smo uspostavili kontakt s Bojanom koji nas je uputio do pravog mjesta. Hvala Leonardi što nas je nasmijala tako rano ujutro.
Po dolasku na penjalište podijelili su nas u grupe. Naša grupa je bila prvo kod Bojana gdje smo učili osnove rada sa spravicom, popuštanje i zatezanje užeta, rad ruku za osiguravanje penjača. To mi je bilo malo teško pa mislim da ću morati dosta vježbati da usavršim tehniku.
Slijedeća vježba su bili uzlovi odnosno kako ih pravilno i uredno napraviti te njihova primjena i namjena. Očekivala sam da ću se sva spetljati, ali ovaj dio vježbe pod budnim Petrinim okom sam usvojila bez nekih prevelikih napora te se nadam da će tako proći ostatak vježbi.
Oko 12 h bilo je na redu da se nešto marenda, sendvič, grah ili pečeno pile kako što je tko imao.
3. vježba bila nam je absail. Meni osobno najdraži dio i najlakši, nemam puno komentara, bilo je jednostavno super.
Iduće na redu je bilo penjanje gdje smo imali 4 smjera različitih težina. Ova vježba mi je bila izuzetno teška ulovio me strah od samog pogleda na glatke stijene, malena hvatišta i gazišta, prevjesi koji su mi se činili da ih je nemoguće prijeći, pukotine u stijeni što da radim s njima. Oči su postale veće od glave, u jednom momentu su me prozvali i rekli „na tebi je red Deana“. A što sad, stisnula sam zube i krenula pomalo prema vrhu uz dobro i strpljivo vodstvo asistenta te s njihovim raznim savjetima uspjela sam ispenjati najgori detalj prevjes na stijeni kao i ostale smjerove. Naravno uz pokoju ogrebotinu i poneko proklizavanje, ali valjda bez toga ne može.
Na 5. vježbi učili su nas kako pravilno, brzo i jednostavno složiti uže te kako ga postaviti na ruksak. Bilo mi je zabavno to raditi, eto sad napokon znam kako složiti uže pravilno.
Nakon toga je uslijedilo malo vijećanje voditelja vježbe da zaključe tko je kako i što radio, jesmo li zadovoljili minimum …
Bojan je ukazao na greške koje smo radili i na što trebamo obratiti pažnju idući put i kao najbitnije, da nismo tako loši kako izgledamo mala šala…
Željela bih pohvaliti dobru organizaciju vježbe i zahvaliti se asistentima instruktora na njihovom strpljenju u radu s nama. Dobro raspoloženje, zabavan dan i druženje smo nastavili u Putniku uz hranu i piće.
