1. i 2. vježba ljetne alpinističke škole – jesenski termin
Približavala se subota i prva vježba. Prognoza nije bila obečavajuća ali šta se mora, mora se. Nakon malo nesporazuma sa mjestom sastajanja, nalazimo se na parkingu u Rovinju.
Diego nešto nije sretan, ali preživjet će. Slijedi kratka šetnja do stijene, masovno zapišavanje Rovinjske obale i početak tečaja. Čvor, uzao, rad ruku, spit, uže, spaga, konop… i eto na nas stijeni. Ruke se tresu, majke se p******, bogovi se seksualno uznemiravaju i na kraju zadovoljni osmjesi koji jedva čekaju drugu vježbu.
Slijedi dugi tjedan i eto subote i 2. vježbe. Punokrvene dvodnevne. Okupljanje na parkingu iza Ine, one u Čavlima, ne na zaobilaznici. Preraspodjela po autima i put Kamenjaka…. Nakon postrojavanja i prozivke krećemo na Kamenjak preko grebena. O majku mu …. preko grebena. Uopće nije bilo teško i naporno i nije bilo problema nikakvih. Pregazili smo greben ko od šale. Tu nam je vođa škole koji nije zadovoljan imao malo problema pa mu se ukočio vrat.
Dolazak pod stijenu. Napokon. Pravu pravcatu stijenu, a ne onaj kamenolom iz Rovinja. Instruktori nas dijele na grupe da bi lakše manipulirali nama i počinje onaj dosadan dio gdje svi kimaju glavama ,a nitko ništa ne razumije. To naravno završava kao i akumulator u VW Polu, brzo. Instruktori postavljaju sidrišta i mi za njima ko muhe bez glave. U njihovim pogledima se moglo vidjeti da su jako zadovoljni sa nama pa su zvali malog od mesa da ide kupit 10kg.
Kako je dan odmicao , odmicala je i toplina i počeli smo se tresti od hladnoće koju je poznati kamenjački vjetar samo pojačavao. Nakon šta su sastrugali i zadnjeg tečajca sa stijene mogli smo krenuti prema kampu i dugo željenom roštilju.
“Diego!!! Ivana nije razmotala uzao pa joj se uze zaglavilo u alci dok ga je skidala sa stijene!” Svi smo pogledali dragog vodđu i očekivali još jednu izreku poput one “nisam sretan”. Ali iz njegovih ustiju moglo se ćuti samo :”eh da nam je to najveća briga…” . Krenusmo prema autima kadli Instruktor indijanskog imena” smijeh je grijeh” viče:” gdje je ono novo uže??” Nakon krace potrage ispostavlja se da je novo uže na stijeni osigurano čvorom na alci tako da možemo krenuti.
Dolazimo u kamp, neki postavljaju šatore, neki skupljaju drva, neki gledaju…. okupljanje oko vatrice je počelo, pive se otvaraju, traži se vadićep za vino, pričaju se lovačke priče. Dolazi i mali od mesa. Ljudina od 2m sa 90kg mesa. 10 za roštilj i 80 svojih. Meso se fino peče na laganoj vatri. Doslovno. U tom trenu dolazi Suzi i preuzima kontrolu. Fešta se rasplamsala… . Slijedi “spavanje’. U daljini se čuje rika jelena, medvjeda ili krava. U jednom trenutku čuo se i Star Wars soundtrack. Buđenje , spremanje pa povratak pod stijenu.
Ovaj put via normale. Kao i obično, podjela po parovima i penjanje. Penjali su se školski i kamin. To nije bilo dovoljno za zadovoljavajuću proizvodnju pa se otvorio i aldov kamin i još jedna zljbljzbzlj smjer kojem ne znam ime. Nakon ispenjana 2 smjera bili smo slobodni pa smo se izležavali na suncu, zimi, vjetru…. kad se spustio i zadnji navez sa zljbljzljbljz smjera spustili smo se do autiju i kud koji mili moji…. nadam se da ce 3 vježba biti zabavna kao i prve dvije i da neću imat problema sa instruktorima zbog ovog teksta.
